omnia mea mecum porto

Sve svoje sa sobom nosim je deviza kojom se vodim kada pakujem torbu. Sve što mi dođe pod ruku bi moglo da zatreba, i kojekakve gluposti nosim za svaki slučaj, koji god to slučaj bio. Pokušavam da se rešim te loše navike, jer kada se u jednačinu doda i moj Nikon koji je u zadnje vreme moj stalni saputnik, dobije se jedna preteška torba. Ipak, ono što vidite na slici su manje-više neophodne stvari koje sa manjim varijacijama skoro uvek čine sadržinu moje torbe. Ključevi, telefon, novčanik i labelo su must, mislim da objašnjenja nisu neophodna. Agenda i olovka su uvek u torbi jer uvek nešto piskaram, bez iPoda ne umem da se vozim gsp-om (ozbiljno to mislim, izbezumim se ako sam sama i prinuđena da slušam tuđe razgovore). Naočare su obavezne ako postoji makar i najmanja mogućnost da bude sunčano, a karmini su tu tek tako da ih imam. I kao šlag na tortu časopis ili knjiga koju u datom trenutku čitam, ako torba nije već pretovarena.

When it comes to packing my bag, omnia mea mecum porto is my motto. I carry around lots of stuff just in case, whatever the case might be. That's a bad habit, and I'm trying to get rid of it, because when you add my camera to the equation, you get one heavy bag. However, what you see in the picture are the necessities, more or less, and that's what you can find in my bag almost everyday. Keys, cellphone, wallet and lip balm are a must, no need to explain why. Notebook and a pen are almost always with me, because I always write down my ideas, or information, or something like that. iPod is something that I can't survive without, especially when I have to use public transport. Sunglasses are a necessity if there's at least one ray of sunlight, and my lipstick are there just for the sake of being there. And, as a cherry on top, a magazine or book, if my bag is not too heavy yet.

Kisses

A.